Podrijetlo roda Ručević

 

The origin of the genus Ručević

     
Prezime Ruch (danas Ručević) je jedno od najstarijih u cijeloj Hrvatskoj.
 
Ono potječe iz Slavonije, iz istočnog dijela Hrvatske, u blizini grada Đakova.
 
Bježeći pred Osmanlijama, neki od Rucha otišli su u Alzas, prolazeći kroz Njemačku i/ili Švicarsku.
  Family name Ruch (now Ručević) is one of the oldest in all of Croatia.
 
It originated in Slavonia, in the eastern part of Croatia, near the city of Đakovo.
 
Fleeing from Osmanlian Turks, some of the Ruchs went to Alzase, passing through Germany and/or Switzerland.               
                                       
                                                     More
 

OKO RIJEKE JOŠAVE U RUČEVSKOM RODU SVE ZAPOČE I TRAJE

 

Višedesetljetna istraživanja i anketiranja ukazuju da svi sadašnji Ručevići, ali baš svi, i to ne duže od četvrte generacije, vuku podrijetlo samo iz Budrovaca u đakovačkom kraju i/ili Starih Mikanovaca u vinkovačkom kraju i niotkuda drugdje!

 

ISPRAVAK: Eto piše da su baš svi, ali postoji u Hrvatskoj samo jedna obitelj koja ima prezime Ručević ali nije roda Ručevića!

 

Veliku važnost imala je rijeka Jošava na kojoj je bilo postavljeno nekoliko mlinova vodenica a od neki su bili vlasnici i obitelji roda Ručević.

 

Najveća grana familije tada već nazvane Ručević živi i ostaje u selima Budrovci i Stari Mikanovci u Slavoniji

 

Šokadijo dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje!

 

Rukopis prema zapisima nekih ručevskih rodoslovnih crtica drugih autora kao i mojeg obiteljskog istraživanja budrovačkih Ručevića lokalno nazivanih Joščevi.
 

Uvod

Prezime Ručević potječe iz istočno-slavonskog dijela hrvatske nam domovine koji se naziva Šokadija, a unutar nje s područja Đakovštine. Na starinačko prezime Ručević se u drevnim spisima nailazi kao: Ruche, de Ruch, Ručevački, Ruczevich, Ruszevich, Ruščević i Ruchevich. Do svršetka XVI. stoljeća ručevski rod je uvijek bio vezan na isti hidronim Jošavu, koja protječe između s jedne strane Đakova i Budrovaca, a s druge strane Semeljaca i Starih Mikanovaca, kao i uz iste toponime, i to, posjed Ručevo zabilježen i na austrijskoj topografskoj karti iz 1883. gdje je u XIV. stoljeću postojalo naselje Ručevski Sveti Andrija i, vjerojatno, kućište na i danas poznatom lokalitetu Ručevac u prostranstvu šumetina hrasta lužnjaka čijim dijelom teče i Jošava na svom putu prema Bosutu. Srednjevjekovni podaci o Ručevićima na potezu «Jošava-Ručevo-Ručevac-Budrovci-Stari Mikanovci» i nigdje drugdje - utvrđuju isključivi iskon ručevskog roda s tog prostora pretežito u Đakovštini i djelomično u mikanovačkom kraju bliže Vinkovcima. Danas u Hrvatskoj, a prema popisu stanovništva iz 2001., prezime Ručević broji oko četrstotinjak osoba. Muškaraca: 142, žena rođenih Ručević: 95, te žena udanih Ručević: 160. Svi rođeni Ručevići, ali baš svi, i to, ne duže od četvrte generacije vuku podrijetlo samo iz Budrovaca i/ili Starih Mikanovaca.

 

 

 

Opis podataka

 

Zanimljivo je da neke Ručeviće u Budrovcima i danas lokalno nazivaju Ručevački, te moje Joščevi koje asocira na hidronim Jošavu – kao na one koji su došli s Jošave, a ima i obitelji s nazivima Ručevački, Dragoševi, Gašin, Križanovi, Đukini, Konjini, Gubičini i drugi. Bilo bi lijepo da se i oni potrude oko svojih rodoslovlja. Djedov brat ili stric plemića Tome Ručevačkog je sa svojom obitelji u to vrijeme vjerojatno napustio područje i odselio prema zapadnoj Europi, i to, pred nadolazećom osmanskom opasnosti, a zadržavajući iskonsko prezime.
                Prvi izvor poslije Turaka je iz popisa puka 1698. i 1702.  kada se spominje Grgo Ručević, a i prema kanonskoj vizitaciji iz 1670., da je sa svojim rodom prije 1683. napustio posjed Ručevo i prikriveno kućište  Ručevac na Jošavi, te se naselio u Budrovcima. Njegovi potomci okupljeni u većoj budrovačkoj zadruzi rastočili su se na manje zadruge ili posjede prije 1730. tako da su to na popisu stanovništva 1736. Andrija, Petar, Bartol i Miho u Budrovcima, te Franja u Mikanovcima zabilježeni kao očevi familija u to vrijeme već sasvim poseljačenih obitelji, ali tada i jedinih Ručevića u cijeloj Hrvatskoj. Mojim Joščevima predstoji istražiti vezu između neupitnih Andrije, Petra, Bartola i Mihe iz 1736. u Budrovcima, pa do mog pradjeda Adama!

 

Izvor prezimena

 

Izvorno obiteljsko ime Ruch i/ili Ruche je najvjerojatnije francuskog podrijetla, a u značenju: košnica, pčelinjak, ukras. U knjizi Raymunda d' Aquilersa, kapelana istoimenog grofa, zabilježen je prolaz francuskih križara kroz Slavoniju početkom prosinca 1096.g. Osim toga u XIII. stoljeću ivanovci preuzimaju od templara i/ili grade svoje sjedište i nizvodno od Budrovaca na Jošavi. Ne treba iz vida ispustiti niti plemićko podrijetlo Ručevića iz iobagionskih izvora, jer oružana pobuna slobodnih ratničkih slojeva (iobagines castri) prisilila je hrvatsko-ugarskog kralja Andriju II. da 1222. g. izda Zlatnu bulu kojom oni stječu plemićka prava i sudjelovanje u sudstvu, te izravni utjecaj na državnu upravu na redovito održavanim saborima. Ta je bula u Hrvatskoj udarila temelj organizaciji plemstva kao stališa. Sve to u tom području i dobu (XI.-XIII. st.) ukazuje na višestruko moguć susret domaćeg puka s vitezovima plemenita roda.

 

Moguće izvorište grba

 

Izvori za grb plemića ručevskih nisu sasvim dokazivi. Na njegovo postojanje upućuje i crtež i opis vrbičkog župnika Jakoba Ručević, inače mikanovca, iz sredine XIX. stoljeća, zametenih u vihoru II. svjetskog rata, a koji su nastali temeljem usmene predaje. Opis grba glasi: «…grb kao zeleno obojani izrazito trokutasti štit sa srebrnom šesterokrakom zvijezdom i srebrnom trakom s u pozadini izvirujućim mačem i upisom comes de Ruch i Anni 1223…!» Po heraldičkim uzusima priznaju se samo oni grbovi čiji se crteži nalaze u povijesnoj, genealoškoj ili heraldičkoj literaturi. Iako i tu ima puno kontroverznih priča!? Bilo bi dobro pronaći sličnost u teško dostupnim izvorima o znakovlju i značenju nekih oznaka francuskih četa iz križarskih vojni.

 

 

Sažetak rodoslovlja

 
Prije 1300. ANDREAS COMES DE RUCH                                                U Ručevu kod Semeljaca s kućištem na Jošavi
 
1310. –1334. TOMA DE RUCH,  Declin de Ruch                                     Svećenik u Sv. Đurađu kod Osijeka
 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

     Ručevska grana Konjini
        !?!
    
 
1944. MARTIN                                               1956. MATO
                     /                                                             /
                   ???                                                  
 1986. STJEPAN                                      

 

    Ručevska grana Gubićini
                     !?!
 

 

"Može se predpostaviti da je COMES ANDREAS DE RUCH rodočelnik svih Ručevića u Hrvatskoj i vjerojatno Rucha u Alzasu i diljem Svijeta, iako je to možda i maštovito, međutim, za sve Ručeviće, a osobito budrovčane je sasvim sigurni prapredak Grgo Ručević, koji je u Budrovcima zapisan na popisima stanovništva 1698. i 1702., kao i njegovi potomci popisani 1736., i to Andra, Petar, Bartol i Miho u Budrovcima te Franja u Starim Mikanovcima."
              Od Grginih potomaka nastalo je više budrovačkih grana po selu zvanih: Ručevački, Joščevi, Dragoševi, Gašini, Križanovi, Đukini,  Gubićini te drugi. Po usmenoj predaji od Josipovog pradjeda Adama potječu riječi da se njihov prapredak u Budrovcima zvao Bartol te da je bio mlinar na Jošavi. Neki Ručevići imali su mlinove na Joševačkim livadama još u XIX. stoljeću. O tome pišu budrovački ljetopisci, i to: 1881. se na Joševačkim livadama spominju mlinovi vodenice i imena njihovih vlasnika.
  I samo ime Joščevi asocira na rijeku Jošavu.

 

 Mikanovački ručevski rodoslov je nešto potpunije istražen te pred mnogim budrovačkim Ručevićima u budućnosti preostaje istraživački posao da bi popunili prazninu u svom rodoslovu, i to od 1700. do oko 1860. Za nadati se je da će ih uskoro iznjedriti majke roda Ručevića u Budrovcima!?

 
U rodoslovnom istraživanju u području iskona nekog roda svaki podatak ima svoju vrijednost. Stoga je dragocjeno zabilježiti da je 1760. u blizini Budrovaca na starom putu prema Đakovu na crkvištu Sv. Klare ponovno izgrađena kapela u njenu čast. Također je važno zabilježiti da je 1810. izgrađena i župna crkva posvećena istoj svetici u nedalekim Starim Mikanovcima.

Svatko svoju dušu nosi sa sobom, pa tako i Franja rodočelnik Ručevića u Starim Mikanovcima.

Osim crkava jedino je što ta dva sela još povezuje od XVII. stoljeća baš prezime roda Ručevića.
 

 

Pogovor

 

Na svršetku je vrijedno zaključiti da je bilo nužno zabilježiti spoznaju da ima starosjedilačkih prezimena koja su od davnina do danas, vjerojatno od doseljenja Hrvata, u dragom šokačkom zavičaju kao što je ovdje pokušano dokazati za starinački rod Ručevića iz Budrovaca. U tome je zanimljivo znati , i to, da su za rod Ručevića jasni i dokazljivi drevni znameni od plemenita, koji ručevske plemiće svrstavaju u jednu od najstarijih hrvatskih velikaških porodica. Prema izvorišnim spisima ručevsko plemstvo pripada drevnom rodu i visokom položaju, jer «…comes de…» označuje knezove ili grofove. Svi dostupni podaci rabljeni u ovoj rodoslovnoj crtici potvrđuju: - četrstoljetnu (XIII-XVI st.) plemenitašku i četrstoljetnu (XVII-XX st.) ratarsku – opstojnost drevne šokačke obitelji iz Budrovaca, a kojih ima i u Starim Mikanovcima. Dolazak osmanskih osvajača je dobrano uništio arhive, pa je skupljanje podataka iz tog vremena bilo osobito težak posao. Na sreću je ipak nekoliko bitnih spisa ostalo zabilježeno! Za ručevski rod je važno da se ove spoznaje o iskonu Ručevića očuvaju, te nastave istraživati i u trećem tisućljeću – kako ih preci potomcima prenosiše, opisaše i očuvaše tijekom drugog!

 
LITERATURA:
A.Ručević, Povijest Budrovaca (1997.) Portal Budrovci.
B.Ručević, Znameni i podrijetlo roda Ručevića iz Starih Mikanovaca. Vlastita naklada. Zagreb 2008.
V.Putanec, P.Šimunović, Leksik prezimena Hrvatske, Zagreb 1976.
Veliki atlas Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb 2002.
M.Marković, Slavonija – povijest i naselja i podrijetlo stanovništva, Zagreb 2002.
D.Csanki, Magyarorszag tortenelmi foldrajza, op. cit. 347.
Hrvatski leksikon, Đakovo, Zagreb 1996. str. 315.
I.Nagy, Codex dipl. Hung. Andegaven, vol. I., str. 212. 
Also Szlavoniai okmanytar, 290. – 292.
I.Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. HAZU, Osijek 1993.
F.Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, Zagreb 1993., str. 192.
Hrvatski leksikon, Ivanovci, Zagreb 1993., str. 517. 
 

Više desetaka dokumenata i knjiga iz puno raznih arhiva i knjižnica, te iz pismohrana župnih dvorova i općinskih ureda, kao i prema bezbrojnim razgovaranjima kroz minula desetljeća s puno seoskih starina, rođaka i drugih poznavatelja šokačkog života i kraja.

 
BILJEŠKA

Na ataru Poljoprivrednog dobra Đakovo u području na desnoj obali Jošave nalaze se danas oranice i imanje Ručevac, davnašnja šumetina i krčevina. Podatak prema prof. dr. Hrvatinu Ćosiću dugogodišnjem direktoru PIK-a Đakovo! 

 
Autor, Josip Ručević Joščev, rođen je 1944. godine u Budrovcima, zanimaju ga istraživanja rodoslova, prvenstveno Ručevića, te rukopisi prema zapisima nekih ručevačkih rodoslovnih crtica drugih autora kao i svoga obiteljskog korijena budrovačkih Ručevića -lokalno nazivanih Joščevi.
Također se potrudio i u vezi s istraživanjem Rodoslova budrovčana, što se može vidjeti na stranici Rodoslov budrovcana
 

Svaka suradnja je dobro došla kao i svaka nova informacija o ručevskom rodu  rado ću objaviti kao i fotografije. Kontakt: Josip Rucevic

Selo Budrovci udaljeno je oko 5 km od Đakova u istočnom dijelu Hrvatske. 
 

 VRH STRANICE