|
OKO RIJEKE JOŠAVE U RUČEVSKOM RODU SVE ZAPOČE I TRAJE |
Višedesetljetna istraživanja i anketiranja ukazuju da svi sadašnji Ručevići, ali baš svi, i to ne duže od četvrte generacije, vuku podrijetlo samo iz Budrovaca u đakovačkom kraju i/ili Starih Mikanovaca u vinkovačkom kraju i niotkuda drugdje! |
ISPRAVAK: Eto piše da su baš svi, ali postoji u Hrvatskoj samo jedna obitelj koja ima prezime Ručević ali nije roda Ručevića! |
|
Veliku važnost imala je rijeka Jošava na kojoj je bilo postavljeno nekoliko mlinova vodenica a od neki su bili vlasnici i obitelji roda Ručević. |
Najveća grana familije tada već nazvane Ručević živi i ostaje u selima Budrovci i Stari Mikanovci u Slavoniji |
|
Šokadijo dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje! |
Rukopis prema zapisima nekih
ručevskih rodoslovnih crtica drugih autora kao i mojeg obiteljskog
istraživanja budrovačkih Ručevića lokalno nazivanih Joščevi. |
Uvod |
|
|
Opis podataka |
Zanimljivo je da neke Ručeviće u
Budrovcima i danas lokalno nazivaju Ručevački, te moje Joščevi
koje asocira na hidronim Jošavu – kao na one koji su došli s Jošave,
a ima i obitelji s nazivima
Ručevački, Dragoševi, Gašin, Križanovi, Đukini,
Konjini, Gubičini i
drugi. Bilo bi lijepo da se i oni potrude oko svojih rodoslovlja.
Djedov brat ili stric plemića Tome Ručevačkog je sa svojom obitelji
u to vrijeme vjerojatno napustio područje i odselio prema zapadnoj
Europi, i to, pred nadolazećom osmanskom opasnosti, a zadržavajući
iskonsko prezime. |
Izvor prezimena |
Izvorno obiteljsko ime Ruch i/ili Ruche je najvjerojatnije francuskog podrijetla, a u značenju: košnica, pčelinjak, ukras. U knjizi Raymunda d' Aquilersa, kapelana istoimenog grofa, zabilježen je prolaz francuskih križara kroz Slavoniju početkom prosinca 1096.g. Osim toga u XIII. stoljeću ivanovci preuzimaju od templara i/ili grade svoje sjedište i nizvodno od Budrovaca na Jošavi. Ne treba iz vida ispustiti niti plemićko podrijetlo Ručevića iz iobagionskih izvora, jer oružana pobuna slobodnih ratničkih slojeva (iobagines castri) prisilila je hrvatsko-ugarskog kralja Andriju II. da 1222. g. izda Zlatnu bulu kojom oni stječu plemićka prava i sudjelovanje u sudstvu, te izravni utjecaj na državnu upravu na redovito održavanim saborima. Ta je bula u Hrvatskoj udarila temelj organizaciji plemstva kao stališa. Sve to u tom području i dobu (XI.-XIII. st.) ukazuje na višestruko moguć susret domaćeg puka s vitezovima plemenita roda. |
Moguće izvorište grba |
|
|
Sažetak rodoslovlja |
Prije 1300. ANDREAS COMES DE RUCH U Ručevu kod Semeljaca s kućištem na Jošavi |
1310. –1334. TOMA DE RUCH, Declin de Ruch Svećenik u Sv. Đurađu kod Osijeka |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
"Može se predpostaviti da je COMES
ANDREAS DE RUCH rodočelnik svih Ručevića u Hrvatskoj i vjerojatno
Rucha u Alzasu i diljem Svijeta, iako je to možda i maštovito,
međutim, za sve Ručeviće, a osobito budrovčane je sasvim sigurni
prapredak Grgo Ručević, koji je u Budrovcima zapisan na popisima
stanovništva 1698. i 1702., kao i njegovi potomci popisani 1736., i
to Andra, Petar, Bartol i Miho u Budrovcima te Franja u Starim
Mikanovcima." |
Mikanovački ručevski rodoslov je nešto potpunije istražen te pred mnogim budrovačkim Ručevićima u budućnosti preostaje istraživački posao da bi popunili prazninu u svom rodoslovu, i to od 1700. do oko 1860. Za nadati se je da će ih uskoro iznjedriti majke roda Ručevića u Budrovcima!? |
U rodoslovnom istraživanju u području iskona
nekog roda svaki podatak ima svoju vrijednost. Stoga je
dragocjeno zabilježiti da je 1760. u blizini Budrovaca na starom
putu prema Đakovu na crkvištu
Sv. Klare ponovno izgrađena kapela u njenu čast. Također
je važno zabilježiti da je 1810. izgrađena i župna crkva
posvećena istoj svetici u nedalekim Starim Mikanovcima. Svatko svoju dušu nosi sa sobom, pa tako i Franja rodočelnik Ručevića u Starim Mikanovcima. Osim crkava jedino je što ta dva sela još povezuje od XVII. stoljeća baš prezime roda Ručevića.
|
Pogovor |
Na svršetku je vrijedno zaključiti da je bilo nužno zabilježiti spoznaju da ima starosjedilačkih prezimena koja su od davnina do danas, vjerojatno od doseljenja Hrvata, u dragom šokačkom zavičaju kao što je ovdje pokušano dokazati za starinački rod Ručevića iz Budrovaca. U tome je zanimljivo znati , i to, da su za rod Ručevića jasni i dokazljivi drevni znameni od plemenita, koji ručevske plemiće svrstavaju u jednu od najstarijih hrvatskih velikaških porodica. Prema izvorišnim spisima ručevsko plemstvo pripada drevnom rodu i visokom položaju, jer «…comes de…» označuje knezove ili grofove. Svi dostupni podaci rabljeni u ovoj rodoslovnoj crtici potvrđuju: - četrstoljetnu (XIII-XVI st.) plemenitašku i četrstoljetnu (XVII-XX st.) ratarsku – opstojnost drevne šokačke obitelji iz Budrovaca, a kojih ima i u Starim Mikanovcima. Dolazak osmanskih osvajača je dobrano uništio arhive, pa je skupljanje podataka iz tog vremena bilo osobito težak posao. Na sreću je ipak nekoliko bitnih spisa ostalo zabilježeno! Za ručevski rod je važno da se ove spoznaje o iskonu Ručevića očuvaju, te nastave istraživati i u trećem tisućljeću – kako ih preci potomcima prenosiše, opisaše i očuvaše tijekom drugog! |
LITERATURA: |
A.Ručević, Povijest Budrovaca (1997.)
Portal Budrovci. B.Ručević, Znameni i podrijetlo roda Ručevića iz Starih Mikanovaca. Vlastita naklada. Zagreb 2008. V.Putanec, P.Šimunović, Leksik prezimena Hrvatske, Zagreb 1976. Veliki atlas Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb 2002. M.Marković, Slavonija – povijest i naselja i podrijetlo stanovništva, Zagreb 2002. D.Csanki, Magyarorszag tortenelmi foldrajza, op. cit. 347. Hrvatski leksikon, Đakovo, Zagreb 1996. str. 315. I.Nagy, Codex dipl. Hung. Andegaven, vol. I., str. 212. Also Szlavoniai okmanytar, 290. – 292. I.Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. HAZU, Osijek 1993. F.Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, Zagreb 1993., str. 192. Hrvatski leksikon, Ivanovci, Zagreb 1993., str. 517. |
Više desetaka dokumenata i knjiga iz puno raznih arhiva i knjižnica, te iz pismohrana župnih dvorova i općinskih ureda, kao i prema bezbrojnim razgovaranjima kroz minula desetljeća s puno seoskih starina, rođaka i drugih poznavatelja šokačkog života i kraja. |
BILJEŠKA |
Na ataru Poljoprivrednog dobra Đakovo u području na desnoj obali Jošave nalaze se danas oranice i imanje Ručevac, davnašnja šumetina i krčevina. Podatak prema prof. dr. Hrvatinu Ćosiću dugogodišnjem direktoru PIK-a Đakovo! |
|
Svaka suradnja je dobro došla kao i svaka nova informacija o ručevskom rodu rado ću objaviti kao i fotografije. Kontakt: Josip Rucevic |
Selo Budrovci udaljeno je oko 5 km od Đakova u istočnom dijelu Hrvatske. |
|