Budrovka
sam time se ponosim,
Oj Budrovci u srcu vas nosim.
Od Đakova niste vi daleko,
Već na petom kilometru eto.
Iz
Đakova pavićevom pravo,
Vodi cesta malo vijugavo.
Tako ide do brda Štrbinci,
Tu je groblje - naši pokojnici.
Niže
groblja zetovačka šuma
Svijet po polju s obje strane druma.
Jedni kose, a drugi kopaju,
U daljini djevojke pjevaju.
Kada
stigneš tako već u selo
S lijeve strane Kristovo raspelo.
Kapelica lijepo uređena,
O njoj uvijek brine jedna žena.
To je
dokaz za stranca svakoga
Da se mari za vjeru i Boga.
Prema centru s desne strane dole
Igralište nogometno to je.
Naši
momci kada zaigraju
Samo prva mjesta osvajaju.
Tu nediljom ori cika vika:
« Naprid naši! « čuje se publika.
Kad
krenete prema centru dolje,
Doći ćete i do naše škole.
Stoji škola velika uredna,
Na daleko njoje ravna nema.
Ispred
škole djeca cvijeće sadu,
Kreću čiste i marljivo radu.
To je ponos, a i lijepa slika
Učitelja, pa i učenika.
Ispred
škole puno mjesta ima
Tu se skuplja naša omladina.
Tu dolaze momci - đaci naši,
Treniraju, ta svi su sportaši.
Preko
puta odmah s lijeve strane
Stoji crkva nadvile ju grane.
Skromna crkva lijepo okrečena,
Nikoli je svetom posvečena. |
Nikoli je svetom posvečena
Budrovacko
groblje
Budrovacka skola
"Kašikarska"
strana
|
U
crkvištu cvijeće i ledina
Stare lipe dobra ladovina.
Tu pred crkvom selo nam se grana,
« kašikarska i tanjarska « strana.
Preko
puta od crkve pekara,
S desne strane stoji škola stara.
Onda dalje idu gostione
Ta šta možeš - trebaju i one.
Redaju
se kuće u daljinu
I ulicu tvore Lehotinu.
Ova opet do Đakova što je
Nosi ime od Ribara Lole.
A
od crkve pa na lijevu stranu
Vodi staza parku i dućanu.
Ta ulica dalje od dućana
Nosi ime Radića Stjepana.
U
dućanu hvala dragom Bogu
Što god treba nabaviti mogu.
Čiča Pero sve uvik nabavi,
Hranu, robu i sve kućne stvari.
I
nediljom kad mu zakucaju,
Njegova se vrata otvaraju.
Šta
ćeš – kaže, moraš sa ljudima,
Ta moramo jedni sa drugima.
Tu
j´
mi
draga uspomena jedna
To je kuća mojega rođenja.
Tu me moja majka porodila
Marijinim imenom krstila.
Selom
proći milina je prava
Broji možda dvi disuće glava.
Ima kuća njeko jednokatni
I kombajna njekolko privatni.
U
selu je i dosta motora,
Fića, škoda i puno traktora.
Kad povuku prikljućne mašine,
Podignu se oblaci prašine.
Stara
cesta loša je i drma,
Ta stara je ta naša kaldrma.
Oni tamo iz naše općine
Obećaju brda i doline.
|